Kako postići cilj?
Zašto je u početku svima teško da imaju ono što zamisle?
Stavovi koje imamo u sebi ka spoljnjem svetu određuju taj naš svet. Ne znajući da smo sami kreatori onoga što nas okružuje upadamo u zabludu realnosti. Previše verujemo svojim čulima, tj. svakodnevnim događajima u kojima učestvujemo. Bez obzira što smo saznali za ovu moć koju imamo u sebi, slabo je primenjujemo. Previše smo napadnuti spoljnjim aktivnostima i malo vremena posvećujemo našem miru i razmišljanju. Ne znam kada ste poslednji put osetili tišinu i mir bez mobilnog telefona i uspešno se molili. Kada kažem molili, mislim na meditaciju, vaše maštanje koje je jednako stvarno kao ovaj svet. Reč je o dekoncentraciji. Živimo često po navici, i većini nas ova materija je došla u vidu male svetlosti. Ali pojave života mnogo jače deluju i ako ne umemo da štitimo ovo svetlo brzo se zrnce gasi i mi odustajemo. Sada pričam o svakoj pojedinačnoj želji. Koliko puta ste radili imaginacije po mesec ili dva meseca, a onda zaboravili i prestali? To ne znači da niste izazvali lavinu iz vaše mašte koja će vas sresti u nekom trenutku vremena, ali prekidajući rad na toj želji usporili ste njen proces prilaska. Dali ste prednost pojavama koje vam moraju ispuniti i vaše sutra. Definitivno je mnogo lakše poverovati u realnost nego u maštu jer realnost u kojoj živimo je jako i duboko oslikana u našoj podsvesti. U našoj podsvesti smo formirali stavove koje smo uneli preko svesti kao naše logične (realne) zaključke posmatranog događaja. Događaj se pretvara u iskustvo i formira obrazac po kome se kasnije ponašamo. Kada kasnije pristupamo nekoj želji mi joj pristupamo sa limitacijama mašte, pristupamo joj kao velikom psu od koga strepimo svakog trena da će nas ujesti. I onda povlačimo ruku i bežimo. A nismo svesni da se taj pas ponaša u skladu sa našom komandom. Ono što osećamo u sebi kao realno možemo lako ostvariti. Evo primera.


