Život jeste zabava
U životu imamo razne obaveze svakodnevno. Naravno potrebne obaveze, a stvaramo i niz raznih drugih obaveza. I te obaveze zavise od nas samih od naših misli, priznali ili ne. Ja sam se nekada osećala da moram, jer pravila su takva, mora tako, jer se tako radi, tako kažu i pritiskala sam sebe protiv svoje volje, jako poslušno. Pa nije bontonski, nije kulturno, pa nema smisla da to ne bude tako i ja moram i moram, ali uvek sam osećala neki teret. Stalno sam pokušavala da menjam mnogo toga, jer sam pokušavala da napravim ravnotežu u svom životu, a sve više sam sebe zakopavala, nesvesno. Nekako sam uvek tražila šta je najbolje, šta mi može pomoci i tako sam razne stvari koristila kao pomoć i šta treba i najviše šta ne treba, a to toliko vremena i energije oduzme da više nema disanja, gušila sam se u tim mislima da moram i da pravila su to, a nisu mi se dopadala uvek. Toliko se obavezujemo u nekim bezveznim stvarima i hvatamo se za slamke sve u službi boljeg života, jer tako kažu novine, specialisti na tim poljima ili savetuje prijatelj, roditelji….stručnajci. Onda dođu opet razni prigovarači kako treba manje raditi, kako je sve stresno, kako treba ovako, kako paziti ovo, pa ono. Prosto ne stigneš da se raduješ jednom zalogaju hrane i jednoj čaši vode, jet svi znaju sve, samo ti treba da naučiš. Šta? Pravila, pravila…
Da li je stvarno to baš sve tako? Pa kada nismo sigurni i onda mislimo onako kako umemo, čas ovako, čas onako, znači nemamo dovoljno sigurnosti, vere i poverenja u sebe i svojim mislima i onda je sve tako, a mi stalno povećavamo strah u nama koji učini ono što ne bi trebalo. Ali on nas ne pita, jer mi smo mu dali dozvolu da šeta po našim životima. Ah taj strah, verujte može se bez njega.
Prenatrpani smo poznavanjem i informacijama i nismo više ni sigurni šta je zapravo dobro za nas, samo osećamo da nas pritiska i sve više se bavimo sa mislima da nam nešto smeta, škodi, da nam je teško i uporno ubeđujemo opet mi sami lične misli kako nam nije dobro. Gde je tu onda svo to naše znanje i poznavanje. To je isto kao kad prodavac zna kako da prodaje, učio je zna šta sve treba da radi, ali on jednostavno sedne u radnju i plače i tvrdi da ne zna, ne ume, ne može, nije za njega to ipak… Read the rest of this entry »


