Naš put, put svetlosti
Dragi moji Tajnaši, danas vam predstavljam jednu iskrenu i pozitivnu životnu priču. Ovo je priča koja govori o tome šta i kako treba da radimo i kakav stav treba da zauzmemo kada stvari nisu onakve kakve bi trebalo da budu. Afroditi, ti si veliki borac i veliki čovek! Hvala što si podelila sa nama svoju priču… Tajna
Našu životnu priču, našu istinitu priču posvećujem svim roditeljima dece sa posebnim potrebama. Želja mi je da vas ohrabrim i podstaknem da ne odustajete od borbe za prava vaše dece. Naša deca nisu deca jednog nižeg BOGA, naša deca su Anđeli poslata da nam pokažu put istine i put ka svetlosti. Naša deca nam ukazuju na prave životne vrednosti i cilj našeg postojanja.
27.11.1998. Frankfurt N.M.
Nalazim se u društvu mojih dragih i retkih prijatelja, porodice Hrgović u jednom od naših omiljenih kafića koji je u blizini ginekoloske ordinacije Zlatka Hrgovića, mog prijatelja. Zlatko inače važi za jednog od veoma uspešnih ginekologa i hirurga. Moram navesti da sam predhodno bila u braku 16 godina i da nisam ostvarila svoj san da postanem majka. Isprobala sam sve moguće metode, ali nažalost bezuspešne za mene, tako da sam se u jednom trenutku pomirila sa sudbinom da nikada neću imati dece.
Tog Božanstvenog i za mene nezaboravnog dana 27.11.1998. Zlatko me je nagovarao da skoknemo do njegove ordinacije kako bi mi obavio rutinski ginekološki pregled i eventualno ponudio jednu od njegovih metoda koje su se pokazale dosta uspešnim kod njegovih pacijentkinja. Ja sam bila negativna što se toga tiče s obzirom da moje dotadašnje iskustvo i primene raznih metoda nisu dale kod mene pozitivne rezultate. Apropo toga on mi je i prijatelj pa me je bilo sramota da me baš on pregleda. Zlatko je toliko bio uporan da sam na na kraju popustila i tako smo krenuli do njegove ordinacije. Sa mnom je bio i moj tadašnji saputnik, a danas suprug. Prilikom pregleda Zlatko je bukvalno skočio sa svoje stolice i izgovorio za mene do tada nemoguće: Neno, ti si trudna!!!!!! Pogledala sam ga u neverici. Moj suprug je u trenutku pocrveneo od radosti. Momentalno smo odradili i ultra zvuk gde je naravno utvrđena trudnoća. Zlatko nam je dao sličicu, a mi kao opijeni izađosmo iz ordinacije uz obećanje da ćemo te noći proslaviti ovo predivno saznanje. To je bio momenat moje apsolutne sreće. Da vam ne dužim, trudnoća je protekla odlično bez ikakvih problema, a ja nestrpljivo čekala da uđem u 9-ti mesec kako bih što pre prigrlila to stvorenje u meni, mog sina.
Nestrpljiva kao uvek, nagovorila sam Zlatka da se ranije porodim carskim rezom i to samo zato što nisam mogla više izdržati da čekam još dve nedelje. Odlučili smo da taj dan bude 16.06.1999. kada je i njegovoj supruzi, mojoj dragoj Dubravci, rođendan pa smo u šali govorili da je to super jer ćemo slaviti oba rođendana svake godine zajedno. 16.06.1999. u 15:03 moj sin je rođen. Ne mogu vam opisati taj trenutak. To je za mene bio najsrećniji trenutak života. Osećaj biti majka i trenutak stvaranja jednog novog života je za mene neopisiv. APSOLUTNA SREĆA, TRENUTAK POSTOJANJA, TRENUTAK STVARANJA. Read the rest of this entry »



