Prestani da misliš!
Zar nije krajnja svrha života da budemo potpuno srećni? Ta potpuna, bezuslovna sreća ne može da dođe spolja, nekim spoljnjim događajem, na primer uspehom ili bogatstvom. Takvi događaji sami po sebi ne mogu doneti sreću ako mi iznutra to ne osećamo. Poznati su brojni primeri bogatih, a duboko nesrećnih ljudi. Pomislite na silna samoubistva bogatih i poznatih ličnosti koji više nisu mogli da trpe svoju nesreću. Novac njima nije doneo to što su od njega očekivali. Sa te strane gledano, knjiga o sadašnjem trenutku je suštinski u pravu. Cilj je postanemo srećni bez obzira na spoljašnje okolnosti koje nas okružuju. I to je osnovno, to je elementarno.
Gledajući na taj način, moj cilj da postanem uspešan i bogat deluje prilično glupo. Čak i da ga postignem, pitanje je da li bih postigao suštinski cilj, odnosno da li bih bio srećan. Međutim, živeći u ovom materijalistički nastrojenom svetu, svestan sam da nikako ne bih mogao da budem srećan ako, na primer, svom detetu ne mogu da obezbedim neke osnovne, ali i neke luksuznije stvari. Zar bih mogao da budem srećan ako nemam novca da dete pošaljem sa društvom na more ili ako ne mogu svojoj porodici da obezbedim komotan životni prostor? Zato ja i dalje ostajem pri svojim materijalističkim ciljevima.
Moć sadašnjeg trenutka objašnjava jednu veliku istinu koja mi je otvorila oči. A to je da su naše misli veoma opasne i najčešće štetne. Na prvi pogled ova tvrdnja deluje potpuno smešno. Šta bismo mi uopšte bez razmišljanja? Ali kroz celu knjigu se objašnjava zašto je to tako. Govori se o tome da mi nismo isto što i naše misli iako se najčešće poistovećujemo. Mozak nas vara, obmanjuje raznim beskorisnim i štetnim mislima, brigama, nerviranjima, smišljanjem scenarija koji mogu da se dogode, razmišljanjem o prošlosti, kajanjem, žaljenjem… Ako se poistovetimo sa njim, doživećemo da budemo nesrećni zbog toga što proživljavamo ono što postoji samo u našem mozgu, a što je najčešće negativno.
Zato Ekart Tol predlaže potpuno odsustvo misli da bismo pristupili delu nas samih koji se nalazi iza razmišljanja. Kada uspemo da obezbedimo odsustvo misli, tada pristupamo sadašnjem trenutku, odatle dolazi kreativnost, intuicija, inspiracija, motivacija… Tol kaže da svaki problem koji od nas zahteva rešenje najbolje možemo da rešimo u trenucima kada ne razmišljamo, odnosno smenjivanjem perioda razmišljanja i nerazmišljanja. I sami znate da nam rešenja problema najčešće dolaze iznenada, kada ne razmišljamo o njima. Jednostavno nam nešto “padne na pamet” ili u snu dobijemo odgovor ili nas neka sasvim deseta stvar asocira na rešenje.
Odsustvo misli je, čini mi se, u suprotnosti je sa onim o čemu sam do sada pisao. Naime, zakon privlačenja, Silva metod i ostale tehnike koje sam opisivao podrazumevaju usmeravanje misli ka cilju, vizuelizaciju ostvarenog cilja i evokaciju emocija koje treba da se dogode nakon ostvarenog cilja. Dakle, one koriste razmišljanje. Jedino što se meni čini kao slično je da prekidanjem negativnog toka misli, mi utičemo na zakon privlačenja tako da nam ne privuče negativne događaje. Stvarno ne vidim neku drugu sličnost. A izgleda i da mnogo razmišljam umesto da prekinem svoje misli i prepustim se sebi i svom osećaju. Osećam da tako treba…



Ja koristim 15 meditaciju kad prigusti…Posle toga obicno dodje resenje…
Molitva ! I sa njom stize Gospodnji Blagoslov…
meditaciju 15?
Molitva i nije ništa drugo nego primena zakona privlačenja u praksi
Molimo se za ono što želimo.
Da, 15 minuta ne mislim ninasta…
Jel imaš neku tehniku kojom to radiš ili…?
Zanima me kako postižeš to da ne misliš ni na šta?
Ovako, to sam naucila iz knjige Trazi i dobices. Proces Meditacije. Nije tesko. Nadjes neko mesto gde ti nista ne smeta. Svetlo, muzika ili nesto da ti ne smetaju. Namesti se da ti je udobno. Ja lezim, ali dosta ljudi sedi. Uglavnom da je ugodno. Posto je jako tesko ugasiti misli, tj. ne misliti ja preporucujem da se krene sa usmeravanjem paznje na male misli, neke na koje se nece vezivati neke druge. Recimo, brojanje udisaja je dobro, ili kao sto Silva preporucuje brojanje unazad. Moze da se ispustaju zvuci neki ili sta god kome prija. Posle nekog vremena se prestane sa razmisljanjem. Tada pocinjes da se spajas sa svojom sustinom. Osecaji koji mogu da se pojave su trzaji jedne ruke ili neki lagani grcevi. Ponekad moze da se desi da jedna ruka lebdi ili da se ispustaju zvuci nekog zadovoljstva. Da se naglo udahne ili slicno. To nije nista strasno. Najvaznije je da se covek opusti i da ne ocekuje nista. Posle nekog vremena osetis vibracije celog tela, kao lagane vibracije, osetis da u stvari nisi sazdan od cvrste nego neke pulsirajuce mase. Nesto nalik prolasku struje kroz telo. Dalje se potpuno gubi osecaj tela i ne postoje misli. Kao da nisi tu, ali opet imas potpunu kontrolu o svemu. Nesto sto nikad nisam znala da objasnim nikome. Osecaj nekog plutanja. Osecaj kao da smo u nekom vrtlogu ili nekoj struji. Nema misli. Samo osecanja. Ne verujem da je moguce da se iz prvog puta uspe u ovoj vezbi. Ja sam dugo bila zaplasena gubitkom osecaja materijalne sebe. Medjutim, sada mi jako prija. Posle ovakve kratke meditacije osecam se naspavano, odmorno, i vedro bez obzira da li sam bila jako umorna, pa je dobro i za one koji imaju tezak dan, a zele da se okrepe na trenutak. Ljudi su oko ovoga napravili ogromnu frku kao i oko svega. Uveli su milion pravila. Cela stvar je samo oko toga da ne razmisljas.
Sta se desava kasnije? Desice vam se da ce vam gotovo odmah posle meditacije doci resenje nekog problema, upalicete komp i dobicete ponudu, neko ce vas nazvati, srescete nekog na ulici, videcete u novinama pravu informaciju….Sve zelje koje posedujete, a niste ih mogli primiti dolazice vam u momentu kada gajite misli i osecaje koje nisu u suprotnosti sa onim sto zelite. Ljudima je ponekad lakse da ne razmisljaju nego da razmisljaju pozitivno. Vrlo je vazno u proces meditacije uci dobro raspolozen. Ako ste u nekom problemu pokusajte da promenite osecanja. Ja npr pustim smesni video sa kucnim ljubimcima ili neku veselu muziku. Mozete da mazite psa ili da se setate. Sta god vam prija.
Uzmite sat i navijte na 15 minuta da vam zvoni…
Ekarta Tola sam čitao posle čitanja Tajne, Lujze Hay, Shakti Gawain, korišćenja Silva metoda, kao i ti…U glavi mi sve zbrčkano. Vežbam i jogu koja isto govori o sadašnjem trenutku.. Pokušavo sam da “oslušnem” tu tišinu, ali uvek buka. Ne uspevam da nađem taj prostor praznine između misli, tu tišinu za koju neku kažu da je to taj unutrašnji mir, a ujedno suština našeg bića…Prošao sam čak jedan seminar u prirodi, gde smo meditirali, hranili se zdravo,uživali u zvucima, pa i ćutali dva dana…Nadao sam se odgovorima i ili bar nekim jasnijim predstavama o tome ko sam, gde sam, šta sam – o smislu života… Naravno ne posustajem…Potraga i dalje traje i trajaće ceo život, ali bar neku smernicu da nađem…Kako vreme odmiče, sve mi se čini da je bitan učitelj, ili pak neko ko je našao taj mir da ga vidim uživo i čujem ta iskustva.
Batalio sam prošlost, ali budućnost me mori, pa stalno nešto mislim…Što je najgore, počela je od svog tog mišljenja, da me boli glava često. A nekad je razlog glavobolje bio samo mamurluk….
P.S. Stvarno Lallona, kako 15 minuta ne misliš ništa?
Pa zar je to tako tesko?
Jos pre citanja te knjige mogao sam da ne mislim ninasta.Kao mladji nisam znao da je to korisna stvar pa sam je vezbao.Tek skoro sam shvatio kako je stvar bitna,ali da budem iskren,retko kad je primenjujem. Kad mi naidje problem ili sl vise volim da primenim tehniku afirmacija i vizuelizacije
Meditacija, definitivno!
Nadjes udoban polozaj i tisinu, kao sto je vec receno vise puta…zatvoris oci i duboko udahnes, i kazes u sebi “sada cu potpuno da se opustim” zatim u par sekundi skeniras telo da budes siguran da si se opustio. Normalno je da imas misli i da one lutaju, tada samo pomisli na svoje disanje i vrati se…za par sekundi ce misli opet da lutaju ali ti opet pomisli na disanje…misli ce biti sve manje dok skroz ne budu nestale, tvoj dah ce bivati sve kraci, a telo ces prestati da osecas i bices sam sa sobom….
Sve to traje 15-tak minuta.
Moj suprug koristi Silva metod i svaki put kada izbroj i od 1-5 tj. kada otvori oci prodje tacno 15 minuta.
Vazna je vezba, nekome treba samo 2-3 dana nekome 10-ak ali sigurno uspeva!
i da…ako imas novac a nemas zdravlje ili ljubav – nisi srecan,
ako imas zdravlje i ljubav a nemas novac – opet nisi srecan
Tako da zeleti novac nije nista rdjavo!
Samo napred sa svojim pozitivnim mislima.
..ja licno ne zelim da prestanem da mislim svoje lepe misli!
Da li moze neko neko da ni kaze koliko je potrebno da se postigne stanje potpune relaksacije tj potune kontrole nad svojim mislima? Kada pocnem sa meditacijom tesko mi je da se usredsredim, misli mi lutaju, vracaju se… pa mi se cini da je uzaluno to sto radim. Da li treba ignorisati misli koje ometaju opustanje i nastaviti sa meditacojim sve dok se dodje do opustanja, ma koliko taj proces trajao, tacnije da li je samo pitanje vremena kada cemo poceti spontano da se opustamo, ako u kontinuitetu radimo meditaciju od 15 min?:))
…kad imaš porodice i mnogo dece,a ceo dan na poslu radis bez prestanka,a imas zelju da svima ugodis,pa i sebi,a juris i razmisljas 1000 na sat,na kraju dana ,posle smeha i suza i svega ja stvarno spontano i lako ne mislim ni na sta;a onda kad i to prođe i razmislim sta se sve dogodilo i pogledam u spisak zelja ili nesto slicno shvatim da je sve dobro i da se sve krece ka dobrom i da su mi se sve zelje ispunile…
Meni je ispocetka trebalo 7 minuta….sada manje od 5
Čitajući svu moguću literaturu o zakonu privlačenja, naletela sam i na ovaj sjajan blog.Nisam ovde pročitala ništa što već nisam znala, ali je sve što treba znati na jednom mestu, oseća se hrabrost, odlučnost, iskrenost i pozitivna energija.Namera mi je bila da se priključim kad bude konkretnih rezultata. Ali, niz podudarnosti na našim putevima, Tajno, nagnali su me da ipak nešto napišem a da to nije vezano za uspeh s tajnom.Poslednja podudarnost je Ekart Tol. Istog dana kad si ga pomenuo, i ja sam počela čitati. Pročitala i zaključila isto – potpuna suprotnost Zakonu. Bila sam zbunjena. Tragala sam u stvari, za nečim što će mi pomoći da probudim u sebi osećaj ispunjenja. Zakon sam shvatila, jasno mi je bilo šta treba da radim, ali kako sebe dovesti do toga da osetim radost, zahvalnost, poštovanje…Nije mi to uspevalo. Najviše što sam mogla je da ponekad proizvedem osećaj zadovoljstva, što je svakako bolje od straha, ali mi je bilo jasno da to nije dovoljno za stvaran uspeh, brzu manifestaciju želje, ali ni za trajniju sreću. Intuicija mi je govorila da postoji još nešto što ne znam…i bila sam u pravu. Nakon «Moći sadašnjeg trenutka» pročitala sam 2.deo knjige, zatim «Tišina govori» i «Nova zemlja» (sve od istog autora). Sve se nadovezivalo jedno na drugo i od srca preporučujem, ali ono što je bilo pravo otkrovenje je «Proces prisutnosti» Majkla Brauna. Tema ista, sadašnji trenutak, ali i praktični saveti kako ga spoznati. Autor nas vodi kroz proces podeljen na 10 nedelja koji se sastoji od meditacije, izjava za buđenje sadašnjeg trenutka i čitanja teksta vezanog za tu nedelju.Šta je suština priče? Da iz nesvesnog stanja, u kojem smo veći deo svog života, pređemo u svesno stanje, da osvestimo potisnute negativne emocionalne obrasce iz detinjstva koji se neprestano ponavljaju u našem sadasnjem iskustvu i integrišemo ih, da savladamo ego koji vlada nama i našim životnim iskustvom, koji stvara mnoštvo negativnih misli a one ipak nadvladaju one pozitivne…kada osvestimo sadašnji trenutak, kad počnemo da živimo u skladu s njim tada visoko vibriramo i živimo u stanju radosti, zahvalnosti,…tada nama ne upravlja ego već naše izvorno biće, tada nam se prirodno pročišćavaju misli, postaju jasne i zdrave, konstruktivne, stvaralačke a samim tim dolazi i do lake i spontane manifestacije onoga što želimo…moć sadašnjeg trenutka i zakon privlačenja se i te kako podudaraju, radi se o istim stvarima, i jedno i drugo za krajnji rezultat postavljaju vibracije radosti kao odraz sklada unutrašnjeg i vanjskog, što i jeste istinski uspeh u životu, jer bez sklada, samo radom, borbom, akcijom, trudom na menjanju misli, mi postižemo uspeh ali je on ograničen jer u njemu nema radosti i neizbežno se završi patnjom. Znači, cilj nije prestati misliti, nego skloniti ego koji stvara štetne i neproduktivne misli, a to se postiže povećanim nivoom svesnosti, odnosno življenje u sadašnjem trenutku. , bez razmišljanja o prošlosti i budućnosti, a kada su nam misli potrebne ( a potrebne su nam svima osim ako ne živimo kao monasi, u stalnoj meditaciji ) one će biti konstruktivne, zdrave…..mnogo toga bih još napisala, ali znam da je i ovo previše…nadam se da nisam bila konfuzna jer ovo sam napisala u jednom dahu, u stanju oduševljenja zbog otkrića i spoznaje o pravom putu…sada sam na 4. nedelji procesa..daleko sam još od pravih rezultata, ali sam sigurna da sam na dobrom putu…nadam se da ću nekoga od vas potaknuti da krene istim putem, da imam s kim da komentarišem doživljena iskustva…
Hvala puno za ovako inspirativan komentar. Vidim da mi lista čekanja za knjige koje treba da pročitam sve više raste i ne znam kako da je zaustavim
Ovo sto si napisala je fantasticno:)nimalo nisi konfuzna, naprotiv, pomogla si mi da se osvestim u pogledu nekih stvari. Dopada mi se ovaj blog jer dodatno razradjuje zakon privlacnosti, kroz iznosenje individualnih iskustava i vidjenja, i tako nam ga priblizava jos vise i olaksava samim tim njegovu primenu, cineci da zaista postane deo nas.
Ovaj blog jeste sjajan bas zbog toga jer se razmenjuju iskustva a samo tako moze da se uci i napreduje. I meni se mnogo dopada energija koja ovde vlada…bez sujete, prepucavanja i svadja…samo dobra energija koja oplemenjuje
Upravo citam knjigu “Moc sadasnjeg trenutka”. Jako mi se svidja…Evo dela koji me od srca nasmejao…
“Da li ste ikada videli nesretan cvet ili hrast pod stresom? Jeste li ikada naišli na potištenog delfina, žabu koja ima problema sa samopoštovanjem, mačku koja ne može da se opusti ili pticu koja nosi u sebi mržnju i prezir? Jedine životinje koje mogu povremeno da dožive nešto slično negativnosti ili pokažu znake neurotičnog ponašanja su one koje žive u bliskom kontaktu sa ljudima pa se na taj način povezuju sa ljudskim umom i njegovim ludilom.”
Gledala sam film Tajna pre više od godinu dana, i iskreno se oduševila. Tada jos uvek nisam bila svesna moći tog filma,i uopšte cele te ideje. Drago mi je da postoji ovakav sajt koji mi dodatno objašnjava sve ono što mi nije sasvim jasno, i koji mi pruža uvid u moje greške. Hvala svima koji ostavljaju svoje utiske i savete. Mnogo ste mi pomogli! Hvala!!!
Nisam još uvek pročitala knjigu ali, svakako imam nameru da je pročitam u skorije vreme. Vrlo mi se dopada Marsovkin komentar i verovatno da su te dve stvari itekako povezane. Moje lično mišljenje je da treba odvojiti vreme kad se zaista ne misli ni našta. Mislim da se pod tim ne podrazumeva samo meditacija već kao što reče Nata, okupirani smo svakodnevnim pojavama i rutinskim obavezama pa smatram da i to spada u pomenuto vreme. Svakako, slažem se da ipak treba meditirati, to i sama primenjujem (manje ili više uspešno). Mislim da ipak ima podudarnosti između saveta da se ne misli ni našta i zakona privlačnosti. Verovatno kad se misli treba misliti pozitivno i u pravcu ostvarivanja cilja koji smo zadali sami sebi a, kad ne mislimo da onda stvarno ne mislimo…
Početnik sam u svemu ovome i pokušavam da rastumačim sve što nađem na tu temu i mislim da ipak svako treba da nađe svoj način i balans u svemu. Ipak ne funkcionišemo svi isto i svima se životi razlikuju pa svako treba da to odradi onako kako oseća. Samo treba malo oslušnuti sebe i mislim da nas to može dovasti baš tamo gde je sreća, tj da tu istu sreću privučemo sebi i da taj osećaj imamo u izobilju ma šta da se dešavalo.
To je jedna od stavki koje sam uspela da ostvarim tokom poslednjih nekoliko godina i postala sam svesna da uvek ima i gorih situacija pa samim tim se javlja i osećaj zahvalnosti što nije gore od onog što jeste i kako jeste sada. Kad to shvatim, u datom trenutku nastupa sreća…
Pročitala sam “Moć sadašnjeg trenutka” kao i “Tišina govori” od Ekarta Tola, a preporučujem knjigu “Apsolutna Istina”- Alakh Niranjan. Mislim da uvek treba dati prednost tom našem Višem Ja u odnosu na Um, jer onda se sve stvari odvijaju same, onako kako treba da se odvijaju.
Zapravo, ovo i nije komentar već neko moje iskustvo. Naime, tragajući za načinima da izmenim neke okolnosti u mom životu došla sam do spoznaje da duboko u meni postoji nešto što sav moj trud u smislu pozitivnog razmišljanja poništava. Tačnije, moje pozitivne misli nisu stvarale pozitivan odjek u mom srcu i ostale su bez rezultata. Tako sam i došla do zaključka da nije mozak taj ko upravlja našim životom već nešto sasvim drugo. I tada se pojavio Majkl Braun sa svojim Procesom i dao mi pravi odgovor – reč je o emocijama. Naravno, odmah sam ušla u proces. Tokom tog prvog puta nije se dogodilo ništa spektakularno, pa sam posle tri nedelje sve ponovila. Tada sam u sebi otkrila neverovatnu količinu tuge, tolike da sam je mogla gotovo fizički osetiti. I išla sam dalje. Ni sad nisam sigurna da li o svemu ovome treba da pišem i da to nije, kako Majkl kaže, samo vid drame, ali želim da čujem i druga iskustva. U ovom periodu koliko prolazim kroz proces postale su mi jasne dve stvari. Jedna je da sam na neki način postala čvršća, a druga je da sam se udaljila od svih ljudi ili su se oni udaljili od mene i da u tom smislu doživljavam rane vrste napuštanja pa čak i izdaje bliskih prijatelja. I sad odjednom više nisam sigurna pristupam li dobro procesu, ili je upravo ovaj osećaj napuštenosti ta u meni duboko skrivena emocija koja mi uslovljava sadašnje okolnosti u životu. Yato bih volela da čujem još nekog ko je više puta prošao kroy proces. Hvala vam