Ekskalibur 2

Teme o praktičnoj primeni tajne. Koje metode i tehnike koristite i na koji način?

Postovi: 409
Pridružio se: 20.07.2012. 16:28
PostPoslato: 04.11.2013. 12:25
Problem koji se javlja sa ciljem ili željenim ishodom je u slijedecem. Kada je cilj postignut, ciklus
akcije biva završen, razlog za njegovo postojanje nestaje i citava struktura se raspada. To znate iz
sopstvenog iskustva. Kada neki cilj ostvarite, javlja se prvo osjecanje ispunjenja, a potom praznine i
besciljnosti, iz kojih se rada pitanje, što sada? Ĺ to dalje? Dok postoji cilj u svijesti kome težite i kome se
približavate, u vama raste zamah i energija je sve veca. Kada ostvarite cilj, sve se mijenja. Zamah kretanja
ka cilju i energija koja ga prati nestaju, balon je ispuhan, volja da se cilj ostvari je iscezla. Drugim rijecima,
odluka je ostvarena i ciklus ostvarenja Biti-Ciniti-Imati je završen. Ciklus ostvarenja se u takvom slucaju
poklapa sa ciklusom akcije: kada je odluka duplirana ili u svijesti ili u fizickoj realnosti, ona nestaje, gubi se u praznini.
Ovo je osnova za spoznaju iz koje proishodi i primjena ta dva stanja (ukljucenosti i iskljucenosti) u
razlicitim situacijama, odnosno za ostvarenje razlicitih ciljeva.
Ostvarenja možemo podijeliti na dvije vrste:
1. Željena stanja i
2. Željene okolnosti
STANJA su subjektivne kategorije (crte licnosti i karaktera, emocionalna stanja, stanja svijesti,
vjerovanja, ubjedenja, sposobnosti, vrijednosti, a takoder duševno raspoloženje i duševni položaj u kome se neko nalazi itd.)
OKOLNOSTI su, kao što sama rijec kaže, ono što postoji oko covjeka. To je materijalno i
društveno okruženje koje ukljucuje emocionalne i socijalne odnose sa drugim ljudima, novac i imovinu
najšire shvacenu, posao, stan, kucu ili bilo koje materijalno ispoljenje, na primjer: sklapanje ugovora,
dobivanje i korištenje kredita itd.
Kada hocemo ostvariti neki cilj i primijenimo efikasne metode za ostvarenje tog cilja postavlja se
pitanje: da li je svejedno da li smo u viziji ili psihickoj slici tog cilja ukljuceni ili iskljuceni? Nije svejedno!
Naprotiv! Praktican rad me je doveo do slijedecih zakonitosti.

Postovi: 409
Pridružio se: 20.07.2012. 16:28
PostPoslato: 04.11.2013. 12:27
D I S K R E I R A N J E
Za DISKREIRANJE nepoželjne realnosti UKLJUCEN STAV JE NUĹ˝AN, jer samo tako možete doci
u tocku iz koje je tvorevina nastala, tocno je duplirati i na taj nacin diskreirati! Zato kod cišcenja trajnih
problema Metodom-1 i Metodom-2 insistiramo da osoba bude ukljucena u doživljaj.
U dijanetici nije razjašnjeno da li se cišcenje radi ukljuceno ili iskljuceno, ali kod vecine oditora
dominira iskljucen stav. Oni kažu Klijentu da gleda sebe u doživljaju koji se cisti kao na ekranu. Nije cudo da korištenje takvog postupka zahtijeva da se 20-40 puta prode kroz lanac dogadaja da bi se oni izbrisali. U tim brojnim prolaženjima kroz iskustvo koje se cisti dolazi ustvari do djelomicnog ukljucenja Klijenta u iskustvo, iako mu je osnovni stav iskljucen, jer se od Klijenta traži da osjeti doživljaj. Na taj nacin se on gura u manje ili jace ukljucenje. Ukoliko se više i potpunije ukljucuje u iskustvo, utoliko je proces brže okoncan. U mom Metodu-1 na cišcenje trajnih problema, umjesto 20-40 prolaza kroz problem, mi provodimo Klijenta samo jednom kroz komponente problema, izuzetno rijetko se vracamo drugi put. I problem biva diskreiran.
Kada sam, radeci sa Klijentima dijaneticko cišcenje odluka ili “postulata”, zahtijevao da sve vrijeme
budu ukljuceni, proces bi bio završen poslije dva ili tri prolaza kroz lanac slicnih iskustava, a u sajentološkom prirucniku za taj proces navodi se da ce biti potrebno do 40 prolaza kroz lanac iskustava.
K R E I R A N J E
Za ostvarenje ili kreiranje STANA (u koja spadaju crte licnosti, stanja svijesti i slicno),
efikasniji je stav UKLJUCENOSTI! Svaki pokušaj da stvorimo neko stanje iskljuceno, kada sebe gledamo
kao na ekranu, dovodi do odlaganja ostvarenja tog stanja.
Za ostvarenje OKOLNOSTI, odnosno materijalnih tvorevina i poželjnih odnosa sa drugim osobama
nužan je stav ISKLJUCENOSTI! Pokušaj da stvorimo poželjne okolnosti na ukljucen nacin dovodi sasvim
sigurno do neuspjeha!
Da pogledamo razlicit postupak u stvaranju poželjnih stanja i okolnosti na jednostavnom primjeru.
Covjek treba da održi predavanje u instituciji u kojoj radi. Pri pomisli na to on osjeca tremu. Naravno, on želi da umjesto treme bude ispunjen osjecanjem samopouzdanja i da njegovo predavanje bude uspješno. On treba ostvariti dva cilja. Jedan se odnosi na stanje, a drugi na okolnosti. Prvo, on treba stvoriti u sebi stanje sigurnosti i samopouzdanja. To stanje stvoriti ce ukljuceno.
Ali to nije sve. On ne samo da hoce da bude pun samopouzdanja, on hoce i da ostavi povoljan
utisak na slušaoce, a to je okolnost (jer ima samouvjerenih ljudi koji ostavljaju loš utisak). Stoga ce da tu
okolnost (povoljan utisak na druge) kreira iz iskljucene pozicije. Pri tome je najbolje da obje stvari uradi u
istom procesu. Prvo treba vizualizirati buducu situaciju i da se ukljucen usmjeri na stvaranje željenog stanja (“Ja sam pun samopouzdanja”), a kada ga stvori u sebi, treba se odmah iskljuciti i sagledati poželjnu situaciju i sebe u njoj kao na ekranu (vizija zadovoljnih ljudi koji mu cestitaju itd.).
Sada cu vam razloge za takav postupak detaljnije obrazložiti. Zadržati cu se na zakonitostima
procesa kreiranja, držeci kao ideju vodilju ciklus akcije Biti-Ciniti-Imati, i zakone kreiranja subjektivnog
univerzuma (vidi “Novi Ekskalibur” i “Ekskalibur-2”).

Postovi: 409
Pridružio se: 20.07.2012. 16:28
PostPoslato: 04.11.2013. 12:30
Polazna osnova za jasno razumijevanje procesa stvaranja jeste pitanje da li željena tvorevina treba
ostati u našoj svijesti, odnosno na psihoemocionalnoj ravni postojanja ili treba iz nje prijeci na materijalnu
ravan egzistencije. Stanja ostaju u našoj svijesti, a okolnosti se ispoljavaju u našim odnosima sa drugim
ljudima. Osnovni cinilac koji omogucava razumijevanje zbivanja kod kreiranja jeste da li je za prijelaz naših
tvorevina sa emocionalnog plana na materijalni plan egzistencije potrebno vrijeme ili ne?
Za ispoljenje stanja nije potrebno vrijeme za prijelaz sa emocionalnog plana na fizicki, jer se takav
prijelaz i ne dogada. Sve pocinje i završava se u subjektivnom svijetu. Na primjer, ako Alfama stvorite u
svijesti stanje “Ja sam samouvjeren”, to stanje se odmah pocinje ispoljavati u vašem životu i da utice na
vaše ponašanje. Vi se od tada nadalje ponašate kao samouvjeren covjek.
Za prijelaz tvorevina koje predstavljaju okolnosti sa emocionalnog plana na materijalnu ravan
egzistencije potrebno izvjesno vrijeme! Upravo u tom vremenskom rascjepu izmedu stvaranja u svijesti i ispoljenja u spoljašnjem svetu može da dode do propadanja citave operacije ukoliko smo kroz programiranje uvjerili Nesvjesno da vec SADA imamo te opipljive stvari. Na primjer, ako u potpunosti usvojite Alfu, a ona je subjektivna Istina, da imate dovoljnu novca, da ste imucni, vaš Nesvjesni kompjuter prestaje da vam pomaže da tu subjektivnu istinu objektivizirate na materijalnom planu, buduci da ZA NJEGA ona vec postoji! Za Vaše Nesvjesno cilj je vec ostvaren, ciklus ostvarenja Biti-Ciniti-Imati je završen, tenzija nestaje, a sa njom i sva motivacija. Osoba se osjeca ispunjeno i potpuno nemotivirano. Nema mjesta za bilo kakav napor. I zato druga, nužna, faza Ciniti nije uopce moguca. Covjek ne može da se napreže i bude motiviran za nešto što je vec postigao! Takav razvoj dogadaja su iskusili mnogi vrijedni Prakticari i neželjeni ishod do koga je došlo - gubitak motivacije, pasivnost i izostanak faze Ciniti, unosio je u njih velike nedoumice.
Ovako izgleda tipicna situacija za Prakticara koja ne zna zakonitosti kreiranja. On vrijedno radi Alfe
za popravljanje svog financijskog stanja (“Ja imam novca koliko mi je potrebno”) i proces pocne da se
razvija. Kada zaradi neki novac on povjeruje da je to samo pocetak boljih okolnosti. Prakticar i dalje cisti
svoju Alfu i ona postaje snažna i sasvim ocišcena od Beta. U njegovoj svijesti postoji željeno stanje potpune ispunjenosti Alfom. Ali tada se osjeti sasvim ispuhano, bez ikakvih motiva zapada u stanje inercije i nemotiviranosti za bilo kakav dalji rad na ostvarenju svoje Alfe. Iz ciklusa ostvarenja potpuno izostaje faza ciniti. To stanje može trajati nekoliko dana ili nekoliko mjeseci i tek kada financijske nevolje jako pritisnu tu osobu, ona može da se pokrene na nov Ciklus Ostvarenja, odnosno na novu aktivnost.
Druga tipicna situacija je da osoba od samog pocetka ima snažno subjektivno osjecanje da ima
potrebna financijska sredstva, ali se na tome citava prica završava. Ona pocne davati Alfu “Ja imam novca
koliko mi je potrebno”, i vec poslije minut ili dva ima utisak da je Alfa potpuno cista, bez i najmanje Bete. U stanju je da drži svoju Alfu cistom dugo, minutama, satima ili sve vrijeme. Ali ona uopce ništa ne pocinje da radi! Cilj je ostvaren u potpunosti, ali samo u svijesti i nikakav napor više nije moguc.
U oba opisana slucaja dogodila se nesretna situacija da je osoba davala Alfe ukljuceno bez vizije
cilja. Ona je, radeci sve vrijeme ukljuceno, izazivala u sebi STANJE i kada ga je stvorila, cilj je ostvaren u
svijesti, a kada se cilj ostvari struktura se raspada. Buduci da ta osoba poslije stvaranja stanja na ukljucen
nacin nije stvorila i viziju dovoljne kolicine novca ispred sebe i sebe u njoj kao na ekranu, sve je ostalo u njoj, nije se stvorila tenzija kretanja energije ka cilju i zbog toga poželjna okolnosti i nije mogla da se ostvari u materijalnoj realnosti, vec se samo ostvarila svijesti.
Prakticar može, citajuci ovo izlaganje, da nacini još jednu grešku: da pogrešno zakljuci da kod
ostvarenja okolnosti nema stvaranja željenog stanja. Medutim, istina je sljedeca. I kada stvara okolnosti, on prvo treba da, potpuno ukljucen, osjeti željenu okolnost kao ostvarenu (da bi osjetio njenu vrijednost), ali odmah potom treba da se iskljuci i sagleda je kao poželjnu viziju ispred sebe i usmjeri svoju energiju ka
njenom ostvarenju.
Jedini ispravan nacin rada za ostvarenje okolnosti jeste ovaj:
1. Osjetiti Alfu kao subjektivnu istinu. Tada je Ucesnik ukljucen! Na taj nacin on osjeca vrijednost
svog željenog cilja i aktivira svoju energiju. Bez aktiviranja emocija nema pokretanja energije.
2. Odmah potom je on saopcava partneru ili, ako radi sam, izgovara je za sebe (glasno ili u sebi).
U trenutku saopcavanja Alfe on se iskljucuje i ispred sebe postavlja viziju željenog cilja: vidi
sebe kao na ekranu usred željenih okolnosti! Na taj nacin uspostavlja se strukturalna tenzija
unutar strukture i psihicka energija tece linijom najmanjeg otpora ka cilju koji predstavlja vizija.
Prethodni

Povratak na Praktične metode i tehnike

Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 7 gostiju

cron