G u zemlji hipnoze – 2. deo
Nestalo je svo ono opterećenje iz prošlosti, i konačno sam posle duuuugo vremena osetila olakšanje u glavi i tlo pod nogama. Osećaj je bio čudan, ali prihvatljiv i sjajan. Konačno sam bila u sadašnjosti. Tri dana od prve seanse je sve bilo ok… ali sve je nekako počelo “po starom” ali malo drugačije. Malo mi je bilo i smešno, iskreno rečeno
. Ne, nisam brinula u vezi onoga ŠTO JE BILO, tu sam bila čista, shvatila sam da prošlost može da se menja – u našoj glavi, i promenila sam u svoju korist ono što je meni odgovaralo, ali jedno jutro nekoliko dana pre još jedne posete Tatjani, zabrinula sam se…” Ovo je sadašnjost. Vidi gde sam…” Brinula me sadašnjost – i budućnost… Bilo je i teško i smešno
. Tri dana pred novu seansu provela sam jako teško, nisam mogla da se skoncentrišem ni na šta, da budem iskrena te sam otisla malo van svog mesta da malo razbistrim glavu i to mi je pomoglo – kao kad stavite hladnu vodu na užareno mesto.
Kod Tatjane sam bila opuštenija za razliku od prvog puta. Lak je bio i ulazak u hipnozu, i slike. Čak sam dobila pohvalu da je samnom lako raditi jer imam jako dobru vizuelizaciju. Od tada sam uvela mali ritual, kada uradim nešto dobro ja se potapšem po ramenu
. S jedne strane to ima efekat pohvale, a s druge strane vas nasmeje naročito ako levom rukom potapšete levo rame – malo je komično
. Osećala sam se jos čvršće nego ranije, ali tu je uvek i onaj mali strah, strah od promene… mislim da sam očekivala i mnogo više… od sebe… Ali ne. Dovoljno je bilo što mi je Tatjana dala titulu KAPETANA, ono što u stvari svakoj osobi pripada, da vozi svoj brod (naravno brinući se i o svojoj posadi
). Read the rest of this entry »

